Malo je reći da je Paolo Mađeli samo pozorišni reditelj. Ovaj Italijan iz Toskane jedan je od tvoraca modernog teatarskog izraza u našem dijelu svijeta, vodeći evropski intelektualac našeg doba. Nikad nije skrivao svoj stav i političko opredjeljenje, koje je u svakom momentu spreman da brani. U trenutku kada stotine hiljada izbjeglica sa Bliskog i Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike zbog višegodišnjeg ratnog haosa hrle ka Evropi, Mađeli upire prstom u SAD i stari kontinent. Kaže, dok Vašington snosi najveću krivicu, stara Evropa, slugeranskim stavom daje alibi za pljačkanje nafte i krvavi pir koji je ostavio milione ljudi bez krova nad glavom. Zbog svega toga „zaslužili smo rijeke izbjeglica koje hrle u Evropu”, tvrdi Mađeli. Evropa se pogubila – izbjeglice, ratovi na granici.
- Jesmo se pogubili. Uvijek sam mislio da je destabilizaciji najviše doprinijela Amerika i njena žeđ prema nafti. A, mi smo krivi što smo se ponašali kao sluge i dozvolili da na našem pragu čačkaju u nešto što ne razumiju. Nedavno sam radio „Medeju” u Sirakuzi (Sicilija), u antičkom amfiteatru koji prima 6.000 ljudi, nešto neviđeno. Pa u rimskom Koloseumu. Pa, u toj Sirakuzi ljudi sa ulice znaju da u Libiji živi 117 plemena. Naravno, Gadafi je bio loš. To nije sporno. Ali, držao je ravnotežu. Mora se shvatiti da demokratija ne može da se izvozi, da se kao pečatira, pa izvol`te. Svaki narod mora da ima svoj put sazrijevanja. A šta smo mi uradili? Srušili delikatne ravnoteže, i umjestu toga ponudili oružje. Uzeli njihovu naftu i njihove živote – kazao je Mađeli, nakon izvođenja svog autorskog projekta, predstave „Njegoš i ja”, izvedene u okviru pozorišnog programa ovogodišnjeg FIAT-a.
Mađeli ističe da niko ne može negirati da od trenutka kad je poginuo Sadam Husein, u Iraku ima više mrtvih nego za prethodnih 120 godina, uključujući i rat za nezavisnost sa Englezima.
– Naravno, nisam staljinista, ali nisam ni za ovu gadost koju smo uradili tamo, nevini ljudi ginu samo zato što smo došli i htjeli da „stvorimo red”. Trebalo je ovo da očekujemo. Na pitanje da li je manje zlo Asad od ovoga sada, ne mogu da odgovorim politički i sociološki, ali imam dovoljno pameti da razumijem da smo dopustili diplomatama koje nemaju pojma da kreiraju ovaj haos. I šta nam nude? Da bombardujemo Islamsku državu! I, evo nama još jednog Afganistana, i to blizu kuće – gnjevno je prokomentarisao Mađeli.
Od prvih koraka na sceni Mađeli je u sukobu sa establišmentom. To je bezbroj puta dokazao radeći širom Evrope, rodne Italije, još u vrijeme zidova, Berlinskog, hladnoratovskog. Nikad se nije ustezao da eliti uputi šamar baš na toj sceni, u teatru. Godine nisu smekšale njegov stav. I danas čvrsto brani alternativu, jer je to, kako kaže, dio teatra koji želi da scena bude mjesto polemike, koja želi da ide dalje, da bude slobodna duhom, da istražuje formu, autonomiju duha.
- Nikad nisam bio insajder. Uvijek sam bio polemičan. Nikad nisam bio čovjek mejnstrima, uvijek sam isticao politički stav u svojim predstavama. Što je to alternativa? Boriti se da evropske vlasti shvate da je pozorište javni servis, dio dijaloga sa inteligencijom jedne nacije. Kad kažem Evropa mislim na čitav kontinent, jer po mom mišljenju nacionalno pitanje, na sreću, više ne postoji. Nikad nisam osjetio teatar kao nacionalnu stvar u smislu jezika, izvorne kulture, ideja... već kao integrativni dio govora u drugim prostorima. Jer, Evropa je vrlo mala, bar dok ne primimo veliku Rusiju, a ja sam za to. Sve što se kreće u granicama autonomije duha je alternativa, s druge strane, sve što je administrativno, to je naš najveći neprijatelj – objasnio je on.
S.Ć.
Ruše nam izvor civilizacije
Nema ništa bolje riječi Mađeli ni za pripadnike Islamske države, koji nas mjesecima „časte” nerazumnim zločinima od kojih se normalnom čovjeku, bilo koje vjere, ledi krv u žilama.
- Priznajem, religija jeste jedno divno saznanje o našoj prošlosti i dio je naše kulture. Ali, taj fanatizam u bilo kojoj religiji za mene je nešto što je najodvratnije na svijetu – ističe Mađeli.
Oni diraju u mesopotamsku kulturu, u našu prošlost, u naš jezik, u izvor naše civilizacije.
- Ne mogu to da podnesem, tim prije što poznajem sve te prostore. Radio sam u Izmiru, u Palestini, imam prijatelje u Jordanu, u Tunisu. Ma, ne mogu da podnesem da će sjutra Petru neko srušiti. Ne mogu ni zamisliti da ti jadni ljudi moraju da stradaju – kaže Mađeli.